|
|
Jučer sam radila čistku na lap topu i po usb stikovima,slagala slike i slično...pa naletjela na neke svoje članke iz faze pisanja za studentske portale i izlaske.net...stari su..al nekako, čitajući ih, došlo mi toplo oko srca...slatke uspomene prošle su mi kroz glavu....prvi je jedan od članaka pisanih pod pseudonimom Crvena, a jedan inspiriran dokumentarcem Zeitgeist... CRVENI KOVČEG - PRTLJAGA IZ PROŠLOSTI Da li vam se ikad učinilo da koliko god daleko „otputovali“, koliko god „nove robe“ kupili i u koliko god je „novih kovčega“ ugurali, da vas uvijek nekako prati onaj mali crveni kovčeg stare prtljage? Otvorite ga, a u njemu stare fotografije, pisma i sitnice koje vas vežu za neku dragu osobu. Kad ih pregledate, po stoti put, da li poželite baciti sve one nove stvari kroz prozor, kupiti kartu za prošlost i sjesti u taj vlak?! Govorim o ljubavi. Bivšoj ljubavi. Ostavimo nekoga bez ikakvog osobitog razloga. Preplašimo se rutine u koju smo možda ušli, starcima se ne sviđa i prate nas neprestani sukobi s njima, želimo „probati život“, možda i prevarimo iz one čiste glupe znatiželje ili smo samo „chicken shit“, prebalavi i prevelike kukavice da se suočimo sa tekućim problemima i nesuglasicama; zašto ići uzvodno kad postoji i nizvodno. Putujemo, nove stvari se gomilaju, kroz prozor piči sunce i samo najbolje od majke prirode, a onda tunel, dugačak kilometrima, mi se, naravno, bojimo mraka. Što radimo u mraku? Razmišljamo tražeći upaljač po džepu. Upalimo ga, a kad ono iz mraka „bode u oči“ crveni... ma znate već što. I onda osjetite neku prazninu u sebi. Sjedite držeči upaljač u ruci i promatrate tu novu osobu preko puta vas; nije se ni potrudila potražiti svjetlo i ublažiti vam strah. Lice joj je ukočeno. Plaši vas. U glavi vam metež; misli „liju“; Pa mi se uopće ne znamo/ Sex nam je odličan, puno izlazimo i zezamo se/ Kad me je zadnji put nazvao/la/ Kupio mi je parfem/ Nikad je nema kad ju trebam/ Živcira ga moja osjećajnost/ Kriste, pa ja uopće nisam sretna/ Nedostaje mi onaj iz crvenog kovčega... I? Što sad? Preveslali smo se? Ili je to ona ista panika od zadnji put? Nazvat ćemo bivšu/bivšega? Ili ćemo krenuti dalje s ovim pa kud puklo? Imamo dakle dvije opcije. OPCIJA 1 Zovemo... čujemo im glas; fuck nedostajao/la mi je. Nađete se. Pričate. Da li je još uvijek ista osoba? Ima li nekoga novoga? Koliko je uopće fer ponovo pokušati ući im život? I vi ste njima nedostajali. Niste? Razgovarate o svemu. U početku je divno, prisjećate se svega što ste skupa prošli, smijete se. Digresija: Jeste li primjetili da kad prekinemo samo nam divne stvari ostanu u sjećanji i za njima žalimo, te ih pokušavamo nabiti na nos sadašnjima partnerima i još više posrati njihove mane. Ružno. Razgovor i dalje „teče“. Možda se čak i dogodi nešto u fizičkom smislu. Sentimentalni ste. Možda se vidite još koji put na kavi. Dok na kraju ne dodjete do istog problema zbog kojeg ste i prekinuli. Sjetite se stvari koje su vas strašno živcirale, sjetite se kako ih ni sad vaši starci neće prihvatiti, sjetite se da su i dalje „chicken shit“-ovi kao i prije, sjetite se da ste totalno nekompatibilni i na kraju krajeva, uopće vam nije jasno čemu sve ovo. Svatko ode svojim putem. Za pola godine opet ista priča i pitate se hoćete li ikada biti sretni. A možda ih i napokon prekrižite jednom zauvijek. OPCIJA 2 Prošli smo tunel. Nekako je oblačno vani. Osoba preko puta vas kao da se malo opustila. Objašnjava nam kako je tražila upaljač, ali joj je ispao iz ruke, ukočila se od straha i jednostavno čekala da ga vi upalite. Skontate - pa i meni se to dešavalo. Ništa strašno. Razgovarate o svemu. I nekako je bolje, upoznajete se. Postaje vam jasno zašto ste baš tu osobu poveli na put. Oblaci se razilaze, sunce opet piči. Vlak staje, izlazite oboje u potrazi za novim pustolovinama. Taman se spremate nastaviti dalje, zapinjete za nešto. Pogledate dolje; FUCK!!!!CRVENI KOVČEG!! A možda ipak i ne zapinjete?! SUMA SUMARUM Potaknuta pričama ljudi oko sebe, kao i nekim svojim vlastitim strahovima, napisala sam ovaj članak. Članak o ljudima koji imaju problema sa neprestanim vraćanjem u prošlost i nizu opcija koje nam se nude prilikom rješavanja tog problema. Nadam se da vam je jasna moja metafora i da ste u ovoj priči prepoznali nekoga iz vaše okoline ili možda čak sami sebe, te da vas je bar malo potaknula na razmišljanje. Ako nije, e, onda sam fulala! Nisam vam htjela nametnuti vlastito mišljenje, već sam ostavila sve karte otvorene - Vi se nađite. Crvena
I tako okončamo jednu epohu svoga života, srljajući dalje, tražeći nešto „bolje“, ono što ta osoba nije imala, a htjeli smo da ima. Druženja, izlasci, cuga, žvaljakanje, ne razmišljanje, „disanje punim plućima“. Upoznamo nekoga novog, zanimljivog, enigmatičnog i kreće val napetosti, pokušavanja svraćanja pozornosti na sebe, „mravinjanja“ u trbuhu. Super nam je, prašina se slaže na crvenom kovčegu i pitamo se koji smo k... uopće bili s nekim drugim prije.
ZEITGEIST
Ne kontate naslov? Zeitgeist=duh vremena. Naime, radi se o dokumentarcu,kojeg možete naći na youtube-u. Prvo sam pomislila da vam ga ukratko prepričam,ali to je jednostavno nemoguće.Da bi razumjeli kvalitetu ovakvog jednog hrabrog istupa i primili poruku o ˇlažnom duhu vremenaˇ koju redatelj prenosi, najbolje je da ga sami, u miru svoje sobe pogledate,ako već niste. Napisat ću samo nekoliko redaka pa ako vas oni zaintrigiraju, znate što dalje. Pišem ovo iz razloga što smatram esencijalnim da svaka ljudska jedinka, bez obzira na dob, rasu ili religijsku pripadnost shvati u kakvom svijetu živi, koliko smo dozvolili da nas manipuliraju i gdje točno stojimo po pitanju slobode i razine osvještenosti.
˝Svi ovo totalitarni elementi neće biti nametnuti ljudima; oni će ih sami zahtjevati. Jer je socijalna manipulacija društva, kroz stvaranje straha i podjeljenosti, potpuno odvojila ljude od osjećaja vlastite snage i stvarnosti.
Ti procesi koji se odvijaju već stoljećima, a možda i milenijima; religija, patriotizam, rasa, bogatstvo i klasa, kao i sve ostale smišljene forme despotskih i separativnih poistovjećivanja, poslužile su da bi se stvorila manjinski kontrolirana populacija, na koju se lako utječe.˝
Ljudi ˝iza zavjese˝ su vrlo dobro svijesni ovoga. Upravo ti ljudi serviraju nam ovakav način života, a sve sa jednom jedinom svrhom;da nas POROBE! Čitav ovaj sustav u kojemu živimo ugrađuje nam ideje kako smo slabi, jadni, kako je društvo u kojem živimo loše i nepošteno zbog nas samih. To je jedna velika debela laž. Mi smo MOĆNI, LIJEPI I NEUOBIČAJENI; JEDINSTVENI. Ne postoji razlog zašto ne bismo smjeli razumijeti tko smo i kamo idemo. Ne postoji razlog zbog kojeg svaka prosječna osoba ne bi mogla razviti svoj potpuni potencijal. MI smo, dragi moji, NEVJEROVATNO MOĆNA BIĆA. Ali dok god to svaki od nas ne spozna i smogne hrabrosti primjeniti tu spoznaju u svakodnevnom životu, vrlo ćemo teško uspjet promijeniti stvari oko nas. Stvari koje nam toliku idu na živce i otupljuju nas.
No tješi me činjenica da postojanje ovakvih i sličnih dokumentaraca, knjiga i članaka nagovještava da smo na dobrom putu i da naša svijest ide točno tamo gdje bi trebala. I ne zaboravite; strah je najveći neprijatelj, a ˝oni˝ to impresivno dobro koriste.
˝..kada moć ljubavi nadvlada ljubav za moći, svijet će spoznati mir...˝
Jimmy Hendrix
Sigurna sam da ste svi bar jednom probali Milka čokoladu...Nek mi oproste svi vegeterijanci(zbog životinjskih aditiva u njoj);al nema mi boljeg okusa od okusa Milke.... Recimo sad, npr, da postoji jedna druga Milka..u humanoidnom obliku...moja Milka(razbit će me kad vidi da je ovako zovem)...omot jednak kao i čoksa (ljubičasta i roza joj odlično pristaju), samo se puno teže skida!;))...Najbolje kod Milke jest ono što krije unutra...onaj okus koji vam se razlije po ustima kad ju zagrizete...Ovu svoju Milku nikad nisam doduše zagrizla(nemam takvih sklonosti..još..) ali jako dobro poznajem njen interijer...ono što ona krije u sebi prvao je malo čudo; vedrina,optimizam,snalažljivost,borbenost, iskreno prijateljstvo i naljudska snaga da se sa smješkom uhvati u koštac sa svim problemima plus životinjski aditivi free...svaki bi je vegeterijanac poželio na svom meniu ;)))) Ljudi poput nje me inspiriraju i zato sam odlučila posvetit joj ovaj maleni blogić... Draga moja Milka,držim ti fige da se sva lijepo sredi,da se neka nova vrata otvore a stara zatvore i da nikad,baš nikad ne izgubiš taj dobar okus...i naravno, ja sam uvijek tu,spremna na degustaciju ;)) Over and out
...ovo je pismo jednog mladića sa Haita...objavljeno je na službenim stranicama Taize zajednice....strašno me potreslo...mislim da do sad zapravo nisam shvaćala pravu ozbiljnost tog događaja...jako mi je teško... Noću, život i smrt, ne mogu ih razlikovati. Od utorka, 12. siječnja, kada je zemlja uronila u duboki nemir, vidio sam nekoliko desetljeća usisanih u pet sekundi potresanja. Nada je nestala: nema više novca, nema posla, deseci tisuća su bez skloništa, nema vode, nema hrane, nema struje. Ranije, država je bila odsutna, sada se može reći da je pobjegla. Nakon devet dana pod ruševinama, mrtva tijela se raspadaju. U gotovo svim dijelovima grada vlada oduran smrad; spavamo na otvorenome, odmah uz smeće, zadah urina i fekalija. Epidemije nepoznatih vrsta će uslijediti. No, Bog je velik i, kako je On ljubav, njegov plan ljubavi već je pripravljen za nas. K tome su tu i pjesme iz Taizéa, «Jesus, le Christ (Kriste tvoj lik)» i «Fiez-vous en lui», koje mi daju snagu i povjerenje kakvo nisam mogao ni zamisliti. Molio bih vas da ih često ponavljate tijekom molitvi, u spomen Haitiju. Zamislite samo na trenutak: generacija koja nije imala gotovo nikakvog obrazovanja o prirodnim katastrofama, razorena je njima. Nisam znao da naknadna podrhtavanja tla mogu biti tako snažna; cijele noći dok spavam patim od snažnog lupanja srca i kada se podrhtavanje pojavi dok drijemam, ostanem bez daha. Nastupila je velika panika jer se broj policajaca smanjio i mnogi su zatvorenici pobjegli. Svake se noći bilježe slučajevi pljački, silovanja, pucnjave itd. Ono što je još gore jest da šire glasine. U utorak, tek nekoliko sati nakon tragedije, skupina razbojnika, sa ciljem da pokradu što je ostalo preživjelima, išla je uokolo govoreći da se podigla voda:”Tsunami”. Zamislite teško ranjene ljude sa slomljenim kostima kako pokušavaju trčati. O, Bože! Zamolite sve narode u svijetu, tijekom susreta u Taizéu, da kroz 12 mjeseci mole 12. dan svakoga mjeseca za Haićane. Ne oklijevajte! Jako je važno.Richard, 21. siječnja
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Kada sam zaista počeo voljeti sebe, Od danas pa na dalje; ne plašimo se rasprava, (Charles Chaplin na svom 70. rođendanu 16. travnja 1959. godine) Nekome treba 70 godina da bi shvatio ovako nešto,nadam se da će nama trebat ipak malo manje....uživajte!
shvatio sam da sam uvijek i u svakoj prilici
na pravom mjestu i u pravo vrijeme,
i da je sve što se događa ispravno –
od tada pa nadalje mogao sam biti miran.
Danas znam da se to zove POVJERENJE.
mogao sam spoznati da su emocionalna bol i patnja
za mene samo upozorenja da živim suprotno svojoj istini.
Danas znam da se to zove BITI AUTENTIČAN.
prestao sam žudjeti za nekim drugim životom
i mogao sam vidjeti da je sve oko mene bilo poziv na rast
Danas znam da se to zove ZRELOST.
prestao sam sam sebi krasti slobodno vrijeme,
i prestao sam dalje smišljati grandiozne projekte za budućnost.
Danas radim samo ono što me čini zadovoljnim i radosnim,
ono što volim i što čini da se moje srce smije,
na moj jedinstven način i u mom osobnom tempu.
Danas znam da se to zove ČESTITOST.
oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene,
od jela, ljudi, stvari, situacija
i od svega što me je uvijek iznova odvlačilo unazad, dalje od mene samog
U početku sam to zvao „zdravi egoizam“,
ali danas znam da je to „LJUBAV PREMA SAMOM SEBI.
prestao sam priželjkivati da sam uvijek u pravu,
tako sam manje griješio.
Danas sam shvatio da se to zove SKRUŠENOST.
odrekao sam se života u prošlosti
i pretjerane brige za svoju budućnost.
Sada živim još samo u ovom trenutku u kojem SVE počinje
Tako danas živim svaki dan i zovem to „SVJESNOST“.
spoznao sam činjenicu da se od svojih misli mogu razboliti i postati jadan.
Kada sam pak zatražio natrag snagu svoga srca,
razum je dobio važnog partnera.
Ovu vezu zovem danas „MUDROST SRCA“.
konflikata i problema sa samim sobom i sa drugima,
jer čak se i zvijezde ponekad sudare
pa nastaju novi svjetovi.
Danas znam: TO JE ŽIVOT!
...čime sam Te zaslužila....često se pitam... ...promatram Te ponekad dok guliš krumpir i paralelno pratiš tv...ili dok čitaš novine i grizeš donju usnicu, a plave Ti se oči gube negdje među slovima i sportskim statistikama...ne vidiš kako Te skeniram; potpuno si opušten i svoj...prekrasan, baš onakav kakav želim da uvijek budeš...u slučaju da me skužiš sav se zacrveniš i blentavo nasmiješiš poput kakvog dijeteta uhvaćenog sa prstima u Nutteli ... divim Ti se..nikad se nikome nisam divila na ovaj način..zapravo,kad bolje razmislim,ponekad me bilo i prelako zadiviti, ali ostaviti me,zadržat u tom stanju, preteško...a Ti JEDINI....Ti me topiš kao što viski, znaš onaj kojeg s guštom popijemo, topi kockicu leda...ponekad me ČAK bacaš na koljena J osjećaji koje u meni stvaraš su poput nekakvog magičnog pripravka...staviš puno,puno strasti, dodaš malo lude,divlje ljubomore,dvije žlice smijeha, teglu smirenosti, vrč koncetrata čiste ljubavi, tri šake potpune,naivne iskrenosti, dvije šalice dobrih razgovora pa sve to izmješaša, ostaviš da kuha 2-3 sata...i na kraju...ULIJEŠ BESKONAČNOST! ..kakav si vrstan alkemičar, ljubavi moja, a ni ne slutiš to... znaš li da gotovo svaki dan učiniš nešto što me, u bilo kojem smislu, izbaci iz takta, iz rutine, iz realnog....bilo da me poljubiš kao nikada prije, bilo da me izludiš svojom tvrdoglavošću do te granice da Te poželim «razbit»....znam Te pitat sto puta na dan, iz čiste vlastite nesigurnosti; da li me voliš?da li me ZAISTA voliš?...i onda čekam da me pošalješ u materinu..a Ti...Ti svaki puta iznova strpljivo odgovoriš; DA volim te.ZAISTA!..pa puhneš sebi u bradu, tiho «kao» da Te ne čujem i pukneš od smijeha ;) dogodi mi se nekad da odvrtim u glavi dramatičan scenarij tipa ;ostavljaš me radi druge žene baš u trenutku kada i ja želim reći da sam trudna..ili...nešto ti Tse dogodi i izgubim Te...u tim trenutcima srce kao da mi se slomi..osjetim takvu neljudsku bol u grudima i glavi...oblije me znoj..ne znam zbog čega to radim...da li se kažnjavam zato jer sam sretna, a mnogi drugi nisu...ili možda pokušavam dobiti uvid u to kakav bi život bio bez Tebe...NIKAKAV...eto kakav!..upravo iz tog razloga svakih 10 minuta prije spavanja rezervirano je za moj mali privatni razgovor sa Bogom koji ide nekako ovako;..Pliz Džizs,čuvaj mi ga...samo da ostane psihički i fizički zdrav..da zadrži u sebi tu ljubav za mene, tu sigurnost u nas i da mi se uvijek čitav vrati doma...pliz Džizs...pliiiz..kissy kissy!(da ja stvarno tako razgovaram s Bogom,bez sranja) Da li sam luda? Ma nisam....samo Te LUDO VOLIM... Tvoja malena bejbe ...Over and out....
...vam šaljem iz snijegom dotaknutog Zagreba....i hladnog Zagreba...i nagužvanog Zagreba, i sivog i sirovog...ali opet tako milog i poznatog..zagrijanog kuhanim vinom sa Trga...branjenog od mrkog Bana...osvjetljenog divnim lampicama...nasmiješenog osmjesima dragih i poznatih ljudi...zagrljenog rukama mame i zaobljenog škembicom tate....namirisanog najfinijim mirisima roditeljske kuhinje... dugo ne vidjeh svoj rodni grad... lijepo je opet se malčice ugnjezditi u Njegovu krilu... kaj ne?;) over nad out
Ma dajte.. Pa ne kontam zašto vas ima toliko pesimističnih..meni je svrha dočeka Nove godine svojevrsna nada za boljim sutra i olakšanje što sam odvalila još jednu, kakva god da bila..poživjela sam još jednu godinu, imam još koju kunu u džepu za kakvu večericu i guc vinca, nisu mi isključili internet, Ohlala me još trpi a možda me i oženi, svi moji najdraži su se kako tako dogingali do 2010.... al takva sam ja..vječiti optimista i naivac... i u tom duhu.... SRETNA VAM I BOLJA NOVA 2010!!! radite na sebi duhovno,razgovarajte sa samim sobom i onima oko vas,govorite ali i slušajte,ulažite sebe u sve što radite pa i u najmanje stvari, kad dođete do zida nemojte se ukipiti na mjestu;probajte ga razvaliti,počnite s glavom!;) ne žalite za svakom potrošenom kunom i poželite tuđe bogatsvo što rijeđe..ne zaboravite...sve najbolje stvari u život su DŽABA!!! pa vi cvilite koliko hoćete!!!!:) over and out
...Ekstremno sam vesela i dobre volje...takva sam uvijek u vrijeme blagdana...iako ugođaj na ulicama i nije tako lijep kao prijašnjih godina,meni je baš toplo oko srca i u glavi....okitili smo borove, stavili starinske kuglice i lampice...ah lampice...to je moja posebna priča...jednostavno obožavam lampice...sva se raspametim kad ih trebamo staviti...ja bi ih stavila svugdje;i na bor,i na koltrine i na balkon... ma i u kupaonu...najviše volim žute i bijela lampice...LAMPICEEEE!!!..ta divna čarobna svjetalca...kao male zvijezdice, krijesnice..kao male vile..Zvončice..hehe još jedan dobar argument koji opravdava moj nadimak...sjećam se kako sam kao malena curica zurila, puna divljenja i poštovanja, u ta svjetalca..vauu,mislila sam, kao iz bajke..što su ti djeca,od najobičnijih stvari naprave čitavu malu čudesnu priču..;) Svi smo na okupu i to me čini sretnom..oduvijek sam sanjala o velikoj obitelji,velikom stolu i puno smijeha...rijetko kad bi se nalazila u toj situaciji,gotovo nikad...a ove godine mi se želja ispunila...ima nas šestero,ali smo glasni kao da nas je duplo više!hehe!!..čudno je to kako ti ljudi, koje do prije godinu i pol dana nisi ni poznavao, postanu obitelj..i to kakva obitelj...to je zaista sreća... ...i tako dok sam ispijala ne znam koju čašicu po redu i mažnjavala već dvadeseti ukusni kolačić, zamislim se...koliko ljudi ovih dana nema tu sreću, koliko je ljudi umrlo od gladi dok sam je sa guštom gutala svoju francusku salatu, koliko djece nije odmotalo ni jedan poklon,a kamoli pet njih kao ja..koliko ljudi točno u ovom trenutku kopa po kontenjerima u potrazi za ostatcima naših slasnih purica i svinjica...koliko parova je razdvojeno radi posla, a koliko radi prerane smrti...kolik je njih baš ovih dana saznalo da imaju karcinom i da je život puno kraći nego što su mislili...koliko se malih tajlanđana znojilo čitav mjesec za jedan dolar da bi ja danas dobila svoju glazbenu kutijicu i parfem... K vragu...život je zaista nepošten... Sretan Božić.... Over and out...
Tekst što slijedi pronađen je u Crkvi Sv.Pavla, u Baltimoreu, i pazite sad, 1692 godine. Ponavljam, tad je pronađen, a kad je napisan to nitko ne zna. Po sastavu rekla bi da ga je pisao netko iz ovog našeg ludog i kaotičnog doba, želeći nas upozoriti, dati nam «tip» kako ostati normalan i sačuvati mir u duši.
Ovaj blog posvećujem svojoj dragoj profesorici flaute koja mi je ovaj svitak papira poklonila u danima mog muziciranja...uz papir išlo je i mnogo životne mudrosti, dobrih savjeta, truda i strpljenja. Žao mi je što nikad nisam udovoljila njenoj želji i otišla dalje, u srednju glazbenu školu, ali ovaj je poziv prevladao. Sjećam se kao danas kad mi je rekla, potpuno iskreno:»Mala, kamo god da odlučiš krenuti, sigurna sam da ćeš biti dobra u tome, da češ biti Čovjek!» Nadam se da je u pravu!
Za Vas Dunja....
DESIDERATA
Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir kojeg donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno; slušajte što vam drugi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe- one uznemiruju dušu!
Uspoređujući sebe sa drugima možete postati sujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima. Vodite računa o svom znanju ma koliko skromno bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu.
Budite svoji i osobno ne iskzujte lažnu naklonost niti budite cinični u ljubavi. Unatoč svim prevarama i razočaranjima ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima- previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi; vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde, vi imate pravo biti ovdje.
I bez obzira dali je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. Zato budite u miru Božjem, ma što on za vas bio, i ma kakvi bili vaši zadatci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima- ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i jeste i...
......budite sretni!
..over and out...
sasvim sam sluđena ovih dana...previše informacija primam, a gotovo me sve podjednako pogađaju...kako one negativne tako i pozitivne.. dodajmo tome i raznorazna štiva koja dolovce gutam u zadnje vrijeme; od novinskih i internetskih članaka do knjiga...hajde priznat ću vam i to da sam prvi put u životu pročitala čitav Cosmopolitan( nije mi doduše puno vremena oduzelo,ali hajde širim horizonte i na chick literaturu, kojoj prije i nisam bila tako sklona,ne vjerujem da ću sad postati ;)) uvijek sam bila svestrana, svašta me zanimalo i svačim sam se bavila i zabavljala,a onda ja krenuo faks i svu moju prijašnju literaturu i većinu zanimacija zamijenile su velike debele knjižurine,skripte, obdukcije i anatomski atlasi a nisam bila sad nekakav briljantni studoš:opće si ne mogu predočti njihov kreativni gap...medicina je takav studij koji, htjeli vi to ili ne, od većine studenata napravi fah idiote...koliko god je to dobro za daljnju karijeru,stručnost i ambicioznost, toliko te ograničava na mnogim drugim poljima života...sva sreća da ja nisam dio te "crne" statistike...:) uglavnom, ono što sam htjela reći jest da sam sad u nekom periodu literarne gladi: napokon imam vremena za čitanje svega onoga što sam htjela, za proučavanje, za širenje vidika,za razumjevanje drugih i drugačijih, bilo na religijskoj ili etničkoj osnovi... potpuno sam nezasitna..čitam svete spise, proučavam pojam tzv.masonstva, pa dohvatim Kafku, pa se udubim zajedno sa Arthurom C.Clarkom i Danikenom u svijet misterija..basim oko na google earthu na Nazcu,ma hajde baš da vidim te snimke NLOa na youtubeu( većina ih je upitnog kredibiliteta :))..mudrujem sa Halil Gibrainom, pa me oduševi Borgesov Aleph..onda pogledam Na rubu znanosti i pozabavim se tematikom idiotske svinjske gripe i još idiotskije i nepotrebne panike,što me pak dovodi do kontroliranja medija kojima je javnost presklona..ako onu novinarku Burgenstein ne koknu neće nikoga,al mora se priznati ženska ima muda...dirne me emisija o Ponosu Hrvatske,pa se sjetim svih onih divnih ljudi koje sam upoznala i koji čuda rade a nema ih na tom popisu..kako je moguće da na svijetu postoje takve krajnosti; od govana,da oprostite, pa do anđela?!...skoknem do kuhinje da poradim na svom kulinarskom (ne)umijeću,palačinke sa cimetom,malo limunove korice,pa mlo nutelice..jamii..i tako dok ja mjesim i čaram nad špaherom,čujem na radiju kako su pronašli dečka u tri sata ujutro mrtva,na ulici,izrezana staklenom bocom..uzrok smrti,gušenje u vlastitoj krvi...prisjedne mi kulinarsko usavršavanje a u meni se izrodi neopisiva želja da nekoga usmrtim tavom... kaos ljudi moji..kaos...a da odem u taj Acapulco na relaksaciju?;) pitate se; pa kad ta mala stažira?..odradim ja i to,sva sreća ne tlače nas dugo pa ja to dobrano koristim..za odlazak u teretanu..malo se iznojim,ispušem i taman kad me oblije val zadovoljstva,eto ti neke utegnute divojke ala Nikolina Pišek...e jebi ga...al nema te stvari koje jedna palačinka sa cimetom i Ohlalaov poljubac nebi popravili...;) i eto tako..sve u krug..mozak mi radi sto na sat(ne nisam na afmetaminima,čak ni na vitaminima)..a misli su mi brže od prstiju..dosta više... ..over and out..
